Vrlo je zahtjevno za umjetnicu koja je uz to i majka i supruga da osmisli, pripremi i izvede obiman i težak program, kakav je Tanja Ševaljević Bogdanović u saradnji sa profesorom Aleksejom Molčanovim izvela na kotorskoj sceni u Crkvi Sv. Duha. Ovaj tandem koji sarađuje odavno, još od Tanjinih školskih dana u ŠOSMO „Vida Matjan“ u Kotoru, gdje je Molčanov radio kao profesor, premijerno je izveo brižljivo odabrane: „Svitu u starinskom stilu za violinu i pijano op.80“ Alfreda Šnitkea u pet stavova, Bramsovu „Sonatu u D-molu br. 3“, jednu od temelja u kamernoj muzici kad je riječ o violini i klaviru, i još „Violinski koncert u D-molu“ Arama Hačaturijana, pisan za violinu i orkestar. Hačaturijanov Koncert je pred pijanistu postavilo zahtjevan zadatak da svojom snagom, izražajnošću i umjetničkim umjećem dočara cijeli orkestar, na koji je vrsni i iskusni poznavalac klavirskih dirki u potpunosti odgovorio.
– Odabrali smo ova djela i objedinili ih u jednu kompaktnu cjelinu, sa namjerom da ih izvodimo ovoga ljeta na raznim scenama po gradovima Crne Gore u kombinaciji sa nekim drugim sonatama. Muzičari u 21. vijeku moraju sami da budu svoji menadžeri, u Crnoj Gori i regionu oni se poznaju međusobno, postoji uzajamna saradnja – kaže Molčanov za „Dan“. Nastup pred kotorskom publikom, pred kojom je kao umjetnica odrastala i sazrijevala, mnogo znači Tanji Bogdanović, majci bebe od četiri mjeseca i devetogodišnje djevojčice.
– One su moja inspiracija. Privatne i profesionalne obaveze povlače jedna drugu, a ja od malena znam šta to znači. Tome sam se posvetila i ima vremena za sve. Ako se čovjek dobro organizuje, kad prigusti, dajem maksimum od sebe. Velika je odgovornost nastupati ovdje, posebno što su tu i moji dragi profesori koje znam, kolege sa fakulteta, klinci kojima sam predavala, mada ja ne pravim razliku među publikom po gradovima, uvijek imam isti pristup sceni i publici, bez obzira da li su u njoj djeca, studenti ili formirana publika istančanog ukusa – kaže Bogdanović i dodaje da su sa istim programom u skraćenoj verziji održali mini-koncert u Muzičkoj školi na Cetinju za mališane, za koje kaže da su najzahvalnija publika.
Tanja je nižu i srednju muzičku školu završila u Kotoru u klasi čuvene Ljudmile Petrove i Vitalija Guljičuka, a Muzičku akademiju na Cetinju u klasi poznatog violiniste Romana Simovića. Trenutno radi u muzičkoj školi „Savo Popović” na Cetinju i kao saradnik na Muzičkoj akademiji, gdje radi i profesor Molčanov. Članica je Balkanskog orkestra sa kojim je nastupala i u Japanu. Takođe, sedam godina bila je zaposlena u Simfonijskom orkestru Crne Gore, ali nije više.
– Tako su se stvari nekako namjestile. U Simfonijskom orkestru ne sviram već dvije godine. Živim na Cetinju i prosto mi je lakše da ne putujem, malo sam se i zasitila tog rada u orkestru, koji je jedno fenomenalno iskustvo za svakog svirača. Preporučujem svima da iskuse rad u orkestru, jer kasnije mnogo pomaže čak i u solo izvođenju i u kamernom nastupu i u radu sa djecom. U orkestru mnogo naučite, jer tu nisu važni samo gudači, duvači, već svi zajedno kao cjelina – kaže Bogdanović, koja sada radi na akademiji kao profesor po pozivu, nastupa povremeno na koncertima kao što je ovaj sa prof. Molčanovim, a nije joj stran ni nastup u kamernim sastavima – kvartetu, triju, duu. M.D.P.
Svaki umjetnik nađe svoje mjesto
„Zadovoljna sam svojim statusom, manje-više, svako na kraju nađe neko svoje mjesto, neko teže neko lakše, ja obično teže, ali na kraju mi nije žao i baš me briga. Za sve ima mjesta. Kad bi pitali ljekare, kad bi pitali političare, profesore u osnovnim školama, svi bi rekli da im je najteže, a nama je stvarno vrlo teško, u odnosu na to koliko mi dajemo od sebe – pripreme, javni nastup, to uopšte nije jednostavno. Imate priliku da odsvirate sad, od početka do kraja i to je to, nema popravke. Nije lako, ali je lijepo”, kaže Bogdanović i dodaje da je sigurna da će se stvari u pogledu statusa umjetnika u Crnoj Gori promijeniti nabolje.